Tragovi

Intervju — Emocionalni trener

Glasovna poruka iz juna 2018. godine, u kojoj Meri govori o svom radu kao emocionalni trener i terapeut integralnih regresija. Objašnjava svoju jedinstvenu metodologiju — kombinovanje regresijske terapije, emocionalne terapije i koučinga u jednu celovitu sesiju — i razmišlja o ravnoteži između intelekta i emocija, mudrosti duše naspram ega, i svojoj viziji buduće škole za podučavanje integralne regresije.

Video snimak9. jun 2018.
Transkript
Intervjuista

Dakle, što se tiče reptila, moglo bi se reći da to nije samo mišljenje...

Meri

Nisam stručnjak, ali prema svemu što sam pročitala i od toliko ljudi koji o tome govore, verujem da postoje.

Intervjuista

A što se tiče astralnijih tema, unutrašnjeg bića, i tih stvari koje koristiš kao emocionalni trener — šta osećaš? Kako to utiče na ljude?

Meri

Reptili su bili prva tačka. Ali što se tiče mog rada kao emocionalni trener, ono čemu težim je da pomognem ljudima da bolje osete i razumeju svoje emocije.

Intervjuista

Prešli smo sa reptila na tvoj posao.

Meri

Da, to je bio vrlo brz prelaz.

Meri

Emocija je osnova svega, jer veštačka inteligencija ne postiže ono što postiže ljudska inteligencija. Zašto? Zato što imamo emocije. Zato su emocije veoma važne za unutrašnju stabilnost. Stabilna emocija vodi ka mnogo boljim rezultatima. Zato je emocionalni trener važan: da ti pomogne da pronađeš ravnotežu između svojih emocija, motivacije i želje za stabilnošću i sigurnošću.

Intervjuista

Postoji nešto što budizam uči: pokušaj da uskladiš svoje misli sa svojim rečima i postupcima. Koliko je teško to postići?

Meri

Čini mi se da tu ima više od jednog pitanja.

Intervjuista

Da. Možeš li to malo podeliti i drugačije pristupiti?

Meri

Da vidim, šta bih mogla...

Intervjuista

Još jedna stvar. Kod regresija — da li je promena trenutna ili progresivna?

Meri

Progresivna je. Za neke stvari možeš videti trenutni efekat, jer vidiš razlog, ideš do korena problema i razumeš nešto što te ostavlja mirnijim. Ali dugoročno moraš to prihvatiti, asimilovati, svariti i ugraditi u svoju ličnost. To je ista ličnost, ali taj deo sada ostaje spokojan.

Intervjuista

Znači, posle toga shvatiš zašto su se određene stvari desile, šta je bio koren problema. Ali onda zavisi od tebe da to prihvatiš, nosiš i radiš na tome. I tu takođe pomaže emocionalni trener — da napravi ravnotežu između strahova, kašnjenja i stvari koje ti se dešavaju.

Meri

Upravo tako. I veoma je važno razumeti da ja radim integralne regresije. Nisam samo terapeut regresija. Terapeut regresija te odvede u drugi život i kaže ti šta je tamo, i to je to. Ali ja takođe imam obuku za kouča i treću obuku za emocionalnog terapeuta. I na kraju, regresije su kao ljuta papričica.

Meri

Dakle, šta to znači? Odvedem te u drugi život, vratim te u ovaj, i onda nastupa emocionalni terapeut — ona može da te vodi šta da radiš sa onim što si naučio; i kouč, koji može da te usmeri ka budućnosti i ka tome dokle možeš stići sa tim novim znanjem.

Meri

Tako dobijaš integralnu terapiju, kompletnu sesiju. I verujem da ću u budućnosti — ne znam, za dve ili tri godine — imati školu za ljude koji se bave regresijama, ali integrišući sve ovo.

Meri

Ne radi se samo o tome da te odvedem u prošlost iz radoznalosti, da shvatiš da je tvoja majka u drugom životu možda bila tvoja ćerka, i onda te ostavim zbunjenog sa pitanjem: "I šta sad da radim s tim?" Ili da su bili majka i ćerka, a u drugom životu dva gladijatora, ili otac i ćerka u ovom životu, a braća u drugom.

Meri

Moraš to objasniti i podržati osobu da može nastaviti svoj život bez negativnog uticaja, jer ovde nije reč o radoznalosti; reč je o važnim stvarima.

Intervjuista

Naravno, jer ima mnogo ljudi koji se obraćaju regresijama iz radoznalosti. To je kao da želiš da znaš šta si bio u drugom životu, jer si čuo da je neko bio gusar, ili da je neko drugi bio na vikinškom brodu, i javlja se taj ego želje da znaš: "Hej, možda sam ja bio gladijator, možda ne..."

Meri

Tačno. Ali moramo promeniti taj mentalitet. Ako ideš na ovu vrstu regresije, nije to samo da ti neko kaže koji je tvoj problem i to je to, pa da vidiš kako ćeš se suočiti s tim. Alati će ti biti ponuđeni, biće tu, i moraš naučiti da ih prihvatiš, prihvatiš rizik pod navodnicima i živiš miran život — ili živiš poluslomljen život, prihvatajući da imaš taj problem i jednostavno ga nosiš bez rada na njemu.

Meri

Gledaj, često, iako ne uvek, dolaziš sa pitanjem. Kažeš, na primer: "Ova osoba je uvek takva prema meni, na ivici eksplozije." Ali počnemo i, umesto odgovora o toj osobi, stignemo do nečeg sasvim drugog — odgovora koji je trebalo drugom pitanju. I pomisliš: "Zašto?"

Meri

Kad počnemo da radimo kao emocionalni terapeut, razumemo da je taj odgovor bio mnogo važniji u ovom trenutku tvog života. Ono drugo ti je smetalo, da, ali nije bilo najvažnije sada. To je zato što te tvoja duša vodi. Ja ti pomažem da stigneš tamo gde tvoja duša želi da ide, ali tvoj mozak je postavio prvo pitanje. A obično mozak radi iz ega, jer mozak je ego, dok je duša mudrija.

Meri

Zato kažem da mi koji radimo na emocijama, regresijama i terapijama moramo to činiti sve vidljivijim, jer je ovo trenutak kada mozak i srce moraju nekako da se obrnu. Ranije, u doba Renesanse, više je bilo srce; kasnije, sa racionalizmom, počelo je mozak, mozak, mozak. A u ovom veku mozak svime upravlja.

Meri

Stigli smo do drugog ekstrema. Ono "volim te" i živeti samo obožavajući jednu osobu više ne postoji. Sada se sve vrti oko toga da li ja zarađujem više ili ti manje, da li se udružujemo jer zarađujemo ili ne zarađujemo. Moramo pronaći tačku ravnoteže. I to je naš posao.

Meri

Zato nam treba mnogo više terapeuta integralne regresije. Čak bismo morali da nađemo novo ime za ovaj posao, jer to više nije isto što i obična regresija. O tome se radi: o pronalaženju tačke ravnoteže između mozga i srca. Ne radi se o ućutkivanju mozga, već o integrisanju sa srcem — tako da mozak može da sluša srce, a srce da razume mozak.

Meri

Uvek to kažem u šali, ali je istina. Veoma cerebralni ljudi mi kažu, s ljubavlju, da sam uvek u oblacima, dok su oni čvrsto na zemlji i vide kamenje tačno ispred sebe. Ja im kažem da ja vidim horizont, i zato se ponekad spotaknem o kamenje koje mi je tačno pred nosom.

Meri

Sa zemlje zaista vidiš pet kamenova ispred sebe. Ali ja, iz oblaka, vidim horizont i znam dokle možeš stići. Istina je da se spotaknem o neko kamenje jer ga ne gledam, ali takođe ustanem jer vidim horizont; ne ostanem zarobljena u tom kamenu. Dok mnogi ljudi ostaju u uverenju da život nema izlaza jer vide samo kamenje ispred sebe i ne vide ono što je dalje.

Meri

Ljudi se često ljute na mene. Imam bliske ljude koji su veoma cerebralni. I rečeno mi je s one strane da je to moja sudbina: da ujedinim te ljude, da spojim te dve tačke gledišta. A to je veoma komplikovano.

Intervjuista

Kako funkcioniše ta stvar sa porukama?